Engleski čaj

• Engleski čaj poslužen u Salonu Quatre-Glaces u Palais du Temple u Parizu 1764. godine.

  

  OLLIVIER Michel Barthélemy (1712. - 1784.)

• Engleski čaj poslužen u Salonu Quatre-Glaces u Palais du Temple u Parizu 1764. godine [likovi].

  

  OLLIVIER Michel Barthélemy (1712. - 1784.)

Zatvoriti

Naslov: Engleski čaj poslužen u Salonu Quatre-Glaces u Palais du Temple u Parizu 1764. godine.

Autor: OLLIVIER Michel Barthélemy (1712. - 1784.)

Datum kreiranja: 1764

Datum prikazivanja:

Dimenzije: Visina 530 - Širina 680

Tehnika i ostale indikacije: Ulje na platnu

Mjesto skladišta: Web stranica Nacionalnog muzeja palače Versailles (Versailles)

Kontakt autorska prava: © Fotografija RMN-Grand Palais (Versajska palača) / ​​Gérard Blot

Referenca slike: 93-000137-02 / MV 3824

Engleski čaj poslužen u Salonu Quatre-Glaces u Palais du Temple u Parizu 1764. godine.

© Fotografija RMN-Grand Palais (Versajska palača) / ​​Gérard Blot

Zatvoriti

Naslov: Engleski čaj poslužen u Salonu Quatre-Glaces u Palais du Temple u Parizu 1764. godine [likovi].

Autor: OLLIVIER Michel Barthélemy (1712. - 1784.)

Škola: Francuski

Datum kreiranja: 1764

Datum prikazivanja: 1764

Dimenzije: Visina 530 - Širina 680

Tehnika i ostale indikacije: Ulje na platnu

Mjesto skladišta: Web stranica Nacionalnog muzeja palače Versailles (Versailles)

Kontakt autorska prava: © Fotografija RMN-Grand Palais (Versajska palača) / ​​Gérard Blot

Referenca slike: 93-000137-02 / MV 3824

Engleski čaj poslužen u Salonu Quatre-Glaces u Palais du Temple u Parizu 1764. godine [likovi].

© Fotografija RMN-Grand Palais (Versajska palača) / ​​Gérard Blot

Datum objave: septembar 2013

Profesor moderne istorije na Univerzitetu Blaise-Pascal (Clermont 2) i direktor Centra za istoriju "Prostori i kulture.

Istorijski kontekst

Škola slikanja?

1764. kada je slikao Engleski čaj poslužen u Salonu Quatre-Glaces u Palais du Temple u Parizu 1764. godine, platno dovršeno 1766. godine, Michel Barthélemy Ollivier pedesetogodišnjak je čvrsto utemeljen u umjetnosti grafike, povijesti i žanrovskom slikarstvu. Učenik Charles-Andréa Van Looa, blizak je prijatelj njegovog nećaka, Louis-Michela, njegovog kolege, kojeg je pratio u Španiju 1730-ih na dvoru Filipa V Španije. Poput svog alter ega, vratio se u Francusku početkom 1760-ih, prepoznat od strane Académie de Saint-Luc po svojim žanrovskim scenama (1764), zatim od Académie royale de peinture (1766), gdje je Louis -Michel Van Loo prethodio mu je četiri godine ranije. Ovaj će, u službi kralja, postati obični slikar princa Louisa-François-a de Bourbon-Contija (1716.-1776.), Prestižnog vojskovođe, unuka Grand Condé-a i jedne od ključnih figura kneževska opozicija Luju XV, njegovom rođaku.

U ova dva umjetnika, koja oživljavaju po nalogu i koji nisu svjesni političkog značenja službenih predstavništava, postoji poseban ukus za svjedočenje o svakodnevnom životu i intimi odraslih, u vrijeme kada se filozofija bavi društvenošću. i jednostavnost, dva ponašanja koja kultura salona lažno preporučuje. Barthélemy, koji će na platno položiti i nekoliko scena lova u čijem se središtu pojavljuje njegov zaštitnik, Čaj u kompletu od tri slike naslikane 1766. godine, a druga dva dijela triptiha su Gozba koju je princ de Conti priredio nasljednom princu od Brunswick-Lüneburga u L'Isle-Adamu i Večera princa de Contija u hramu.

Analiza slike

Moć i društvenost

Čaj nudi nas kao zamrznuti okvir, "sliku" u pozorišnom smislu izraza, koja doslovno inscenira pratnju princa de Contija. Čini se da glavni subjekti bulje u slikara koji ih skicira dok služi čaj "na engleskom", odnosno bez sluge.

Sve u ovom Salonu Quatre-Glaces, predsoblju smještenom u sjevernom krilu Hramske palate, odiše lakoćom: čajnici i slatkiši ponuđeni prema standardima "francuskog" bifea, visina plafona i ogledala , pozlata karniša koja naglašava bijelu boju stolarije, teški zavjese, odjeća gostiju - muškarci u dugim vezenim jaknama i francuska odjeća ukrašena oblogama ili crna za advokate, žene u dugim svilenim haljinama ukrašenim Francuski ili engleski (stegnuti u struku). Široke prugaste tkanine posuđene su i iz britanske mode.

Visoka aristokratija mača ili ogrtača (predsjednik pariškog parlamenta, Hénault), muškarci nauke, žene slova i pamet (poput M.^ona de Boufflers, ljubavnica princa de Contija, zaštitnici pisaca (maršal Luksemburga tako pomaže Rousseauu) i umjetnici okupljaju se. Glazbenici na lijevom dijelu slike nemaju koristi od istog svjetla kao domaćini. Međutim, mladi osmogodišnji vunderkind, udobno instaliran, svira čembalo: to je Wolfgang Amadeus Mozart, koji je potom napravio prvu evropsku turneju (1762-1766), boraveći u Parizu od 18. novembra 1763. do 10. aprila 1764. , zatim od 10. maja do 9. jula 1766. Conti, vršnjak Francuske, vrlo utjecajni branilac parlamentarnih sloboda i jansenizma, koji utječe na to da se dugom perikom razlikuje od drugog vremena, zaista zna pozdraviti glumce novi muzički senzibilitet, priređujući brojne koncerte od 1762. do 1771. i preuzimajući tako drugog radnika soli, zaštitnika Rameaua, Le Riche de La Pouplinière.

Eudore Soulié, u svoje vrijeme kustosa u Versaillesu, detaljno je identificirao sve goste, oslanjajući se na kartel koji se pojavio na replici slike koja se čuvala u Château de Neuilly do pljačke i spaljivanja u februaru 1848: " S desne strane, stol za kojim sjedi sudski ovršitelj Chabrillant [br^o 1] i matematičar iz Ortous de Mairana [br^o 2]; princeza od Beauvaua [br^o 3], stoji, toči piće za potonje. Na prednjoj strani, grofovi Jarnac [br^o 4] i Chabot [br^o 5], stojeći, prvi drži jelo, drugi jede kolač; dalje, grofica Boufflers [br^o 6] služi kao jelo na šporetu. Predsjednik Hénault [br^o 7], odjeven u crno, sjedi ispred paravana. Mlada grofica od Egmonta [br^o 8], rođena Richelieu, drži salvetu i nosi posuđe, a grofica od Egmonta majka [n^o 9], odjeven u crveno, reže tortu. Pored nje je M. Pont de Vesle [br^o 10], naslonjen na naslon fotelje. Princ od Henina [br^o 11], stojeći, oslonjen rukom na naslon stolice, na kojoj sjedi maršal Luksemburga [br^o 12] držanje tanjira; između njih je Mademoiselle de Boufflers [br^o 13], prikaz profila. Maršal iz Mirepoixa [br^o 14] toči čaj za gospođu de Vierville [br^o 15]. Mademoiselle Bagarotti [poznata pjevačica, rođ^o 16] sjedi sam ispred malog postolja, kraj kojeg je kotlić na prijenosnom štednjaku. Princ od Conti [n^o 17], gledano pozadi, stoji blizu Trudaine [br^o 18]. Konačno, s lijeve strane, Mozart [n^o 19], dijete, dodir čembala i Géliotte [br^o 20], stoji, pjeva uz pratnju gitare; vitez Laurencia [br^o 21], prinčev gospodin, stoji iza Mocarta, a princ od Beauvaua [br^o 22], sjedi, čita brošuru. Dnevna soba je ukrašena velikim ogledalima i nadvratnicima na kojima su portreti žena. Čelo i bilježnice smješteni su u lijevi kut, a na papiru čitamo:
“Slatke i živahne veselosti
Svi ovdje daju primjer,
Podignuti su čajni oltari;
Zaslužio je da ima hram.” »

Tumačenje

Identitet salona

Markiza de Pompadur, koju je uklonila sa suda, Conti želi posvjedočiti da se i on može ujediniti kada smatra da odgovara dijelu svijeta misli, moći, slova i umjetnosti. Zar on ne smješta Rousseaua? Zar se ne ukrca na Beaumarchais? Budući da svaka emisija rezervira jedan dan u tjednu, Conti poziva večeru, po mogućnosti ponedjeljkom. To čini u palači u srcu Pariza, koju je zauzimao od 1749. godine kao veliki prior Reda Saint-Jean-de-Jerusalem. Uživajući u franšizama, pravu na azil i izuzećima od kraljevske pravde, razvio je ovaj ograđeni prostor Hrama i tamo je sagradio pododjeljenja koja su mu omogućavala smještaj plemića i dužnika reda: postojala je mikro kraljevstvo pobunjenog princa. Njegova dnevna soba je na glasu zbog kritika Versaillesa.

Anglofilni - i neprijateljski raspoložen prema bilo kakvom savezu s Austrijom, što je predmet njegove sramote na dvoru - princ de Conti očito poslužuje svoje goste sada nacionalnim pićem preko Kanala: čajem, koji je iz Kine u Evropu stigao u 17. stoljeću.^e stoljeću, istisnula je kavu u cijelom britanskom društvu, u gradu i na selu, dok je u Francuskoj i dalje malo poznata, osim u pariškim i bordoškim krugovima u vezi s Albionom. Ponekad se konzumira zbog navodnih ljekovitih vrlina, to može biti i zbog snobizma: "Uzima čaj dva puta dnevno i vjeruje da je zasluga Lockea ili Newtona", rugajući se g.^ja de Genlis, ljubavnica vojvode od Orleansa, o jednom od njegovih poznanika. No, teško da postoji salon iz 1760-ih, ako ne i onaj previše besparice Julie de Lespinasse, u kojem se čovjek ne ponosi gastronomskim otkrićima, između dva dobro regulirana razgovora, dva sarkazma ili pametno izgovorenih dobrih riječi, dva kraja rimovano kolektivno, a prije bilo kojih društvenih igara, ponekad se i uvozi.

• Hobiji
• muzika
• Pariz
• slikari
• Versailles
• dvorski život

Bibliografija

 Jean-Louis FLANDRIN i Massimo MONTANARI (režija), Istorija hrane, Pariz, Fayard, 1996.

 Florence GÉTREAU, "Pogled na portrete Mocarta na tastaturi: stanje tehnike", u Thomas STEINER (ur.), Žice i klavijature u Mozartovo vrijeme, zbornik radova sa 3. međunarodnih sastanaka „Harmonika“ u Lozani (april 2006.), Bernu, Berlinu, Briselu, Frankfurtu na Majni, New Yorku, Oxfordu, Beču, Međunarodno naučno izdavaštvo Peter Lang, zb. „Publikacije Švajcarskog muzikološkog društva“, serija II, knj. 53, 2010.

 Jacqueline HELLEGOUARC’H, Duh društva. Pariški krugovi i „saloni“ u 18. vijeku, Pariz, Garnier, 2000.

 Antoine LILTI, Svijet izložbi. Društvenost i svjetovnost u Parizu u 18. stoljeću, Pariz, Fayard, 2005.

 Philippe MEYZIE, Hrana u Evropi u moderno doba, Pariz, Armand Colin, coll. „U. istorija“, 2010.

 Daniel ROCHE, Kultura izgleda. Istorija odjeće (17.-18. Stoljeće), Pariz, Fayard, 1989.

 Herbert C. TURRENTINE, „Princ de Conti: Kraljevski pokrovitelj muzike“, u Muzički kvartal, let. 54, br.3, jul 1968.

 Thomas VERNET, „Muzičke kolekcije prinčeva od Contija“, u Firenci GÉTREAU (r.), Kolekcije muzičkih instrumenata, Pariz, C.N.R.S. Izdanja, 2006.

Da citiram ovaj članak

Philippe BOURDIN, "Engleski čaj"